ivi stroj

Metafizicirajući nad nepojamno lošom stvarnošću oduhovljujući svakodnevno i ne utječući se decibelima i bijesu epohe Ivan Kordić u svojoj poeziji nagovara nas na tihe korake u razaznavanju biti svijeta mala pomicanja takt i ritam neuhvatljivih formi života. Pritom dakako svjedočeći o vlastitoj empirijskoj i umjetničkoj okomici. Oko njega je pustoš svijeta i pripadna mu života ali i mogućnost spašavanja integriteta Smisla i Pjevanja. Ništa ni u što a sve u svemu logika je autorova lirskog projekta. U stanju mira i nepomičnosti u dosluhu promatranog i promatrača autor nam isporučuje značenja fabulirajući o dnevnosti ili naprosto semantizirajući ideološke razvaline postratnog vremena. Elegantan i rekli bismo mekan kada pjeva o davnini" o prijašnjim vremenima on je opor i mjestimice gorko-duhovit pri lirskim registracijama svoje neposredne sadašnjosti. I ne ulazeći u egzistencijal-zabrinutost njegova umnogome novosagrađena subjekta kada je o prethodnim autorovim pjesničkim knjigama riječ "Živi stroj" je u ponajboljim svojim dionicama drukčija i drugotnija knjiga: knjiga otmjenih i "gospodstvenih" uvida o svijetu i životu rasterećena samopropitivačkih oblandi poetskog uma; knjiga složena od nejednoznačnih emocijskih naplavina svjesna dopadljivih viškova govorenja a škrta u iskazima kad je to potrebno. Riječju ni po čemu zakinuta za osobnost. Velik u usredotočenosti na sliku i detalj na vanjsko i unutarnje istodobno Kordić se "Živim strojem" bosanskohercegovačkom i hrvatskom pjesništvu nameće a da za to čini se i ne mari."