Imela i stablo (eseji kronike)

Prvi decenij Dvadesetprvoga vijeka vrijeme je u kojemu su pisani tekstovi uvršteni u ovu knjigu. U njima je pečat svakodnevnice i uplitanja u nju vidljiv i namjeran. Horizont te svakodnevnice - bosanske i postjugoslavenske svakodnevnice početka Stoljeća - nizak je tijesan i zamračen. Bosna strašna žrtva raspada Jugoslavije glavnih aktera toga raspada te svojih unutarnjih bjesova kao da se vratila u predemancipacijsko stanje u nekakav zagubljeni mrtvi rukavac Historije iz kojega nikako da izbije na glavni put u Svijet. Postala je ne-mjesto; u takvoj mjeri da za ljubav i za suosjećanje s njezinom tragedijom treba premnogo snage i empatije jer su i tragedija i suosjećanje uniženi instrumentalizirani i politički unovčeni do rugla i do besmisla.