Lov

Nova zbirka pesama Ranka Pavlovića dobitnika ovogodišnje nagrade „Petar Kočić“ za celokupno književno delo odiše setom i žalom za minulim vremenima. Zbirku čine četiri celine Lov; Cvijet devojčica; Zavičajne i Hiljadu lijepih lica od kojih svaka donosi posebnu nijansu tuge ali i tračak nade. Pesnik primećuje kako mu a to je bolna stvarnost svakog od nas prijatelji sve ređe šalju pisma; čoveku koji ne može da razluči sreću od nesreće/sreća nije ni potrebna; jedan Sasvim običan dan može da nas pritisne; kako smo se otuđili od šuma i sebe samih kako sunce zastane kad ugleda dete dok ljubi majku; priseća se Nesanic? dodira i poljubaca iz mladosti dok tužno zaključuje da Ona nije kod kuće. Poslednja pesma ove zbirke međutim daje nam nadu da istrajemo u našoj borbi našim borbama jer kako sam autor priznaje: Kad kažem volim/ta riječ uvijek ima novo značenje... Jer (moje) volim/ima hiljadu lijepih lica. Možda na prvi pogled ne deluje tako ali stihovi Ranka Pavlovića ipak tragaju za osmehom.